Penzioner Zoran opčinjen "malim ljudima" iz radio-aparata: Jednom hobiju posvećen šest decenija "Otac je podigo kredit da kupi prvi radio!" Foto
Za radio sam prvi put čuo davne 1965, kada je samo jedan naš komšija imao tu "spravu". Bio sam očaran i kao mali, sa svega pet-šest godina, odlazio sam svakog dana kod komšije da slušam taj uređaj. Malo kasnijemoj otac je podigao kredit i kupio difuzni aparat. Od tada počinje "moje putovanje" svetom radio-amaterizma. Eto, odmalena, a i danas sam opčinjentim "malim ljudima iz radio-aparata".
Ovako Zoran Vukajlović, radio-amater iz Prokuplja i policajac u penziji, za "Novosti" objašnjava svoju ljubav prema radio-talasima koja traje gotovo čitavog života. Posle ranog detinjstva, pa osnovne i srednje škole, gde je istovremeno učio u lokalnom vojnom radio-klubu i gde je naučio i Morzeovu azbuku, svoj životni hobi i opredeljenje, nastavlja i na policijskoj obuci.
- U Policijskoj školi u Novom Sadu u koju sam otišao 1979, moj prijatelj, radio-amater, instalirao je veoma kvalitetne uređaje japanske proizvodnje koji su za mene bili senzacija i od kojih se gotovo nisam odvajao. Zato se kada izostanem sa predavanja i kada profesori pitaju gde sam, odgovor već znao - priča u šali ovaj vrsni poznanik radio-aparata i telekomunikacija.
On u svojoj kući u prokupačkom naselju Carina ima više od 150 komunikacionih uređaja i difuznih prijemnika iz prošlog veka, ali i drugu tehniku poput mini-televizora, gramafona i drugih aparata od kojih, kako kaže, većina radi. Izdvaja, ipak, tri najomiljenija uređaja: radio pravljen 1937. u Lajpcigu za potrebe nemačke podmornice, "Torn" izrađen između 1935. i 1945. i ratni srpski radio iz Drugog svetskog rata.
- Osim iz naše zemlje uređaje sam nabavljao sa svih kontinenata i sve sam sam kupovao. Svaki od njih ima posebnu priču i zamiljivost - priča Zoran dok pojašnjava da je radio-amaterizam zapravo preteča sadašnjih društvenih mreža. Posebno ističe njegov značaj u vreme kada nije bilo interneta pa se jedino tako mogla poslati poruka s jednog na drugi kraj sveta.
Ipak, i dalje, uprkos savremenim tehnologijama koje iznova pomeraju granice, radio-amaterizam može biti, kako kaže, posebno značajan pogotovu u kriznim situacijama: vremenskim nepogodama, poplavama, zemljotresima, ratovima...
- Istakao bih izuzetan doprinos radio-amatera tokom NATO agresije na našu zemlju, odnosno dojavama o neprijateljskim letelicama. A, u miru radio-amaterizam zapravo služi za širenje tehničke kulture, pa moje kolege širom sveta uglavnom međusobno komuniciraju i dojavljuju jedni drugima o tehničkim dostignućima. Pričamo mi o svemu osim o politici i biznisu - otkriva Vukajlović.
I dok pojašnjava da je trenutno oko 2.000 registrovanih radio-amatera u našoj zemlji, Vukajlović podseća na njihov izuzetan doprinos i posle građanskog rata u Hrvatskoj.
- Tada smo radio-vezama povezivali porodice koje su bile raštrkane ne samo širom naše zemlje već i sveta. Postoji spisak verifikovanih, zvaničnih svetskih radio-amatera koji mogu stupiti jedni s drugima u kontakt u slučaju potrebe kao što je povezivanja porodica, traganja za lekovima i slično.
Kurir.rs/ Novosti